Kopneni terminal koji se pod egidom diverzifikacije dobavnih pravaca i sigurnosti opskrbe plinom planirao graditi u Omišlju na Krku posljednjih 25 godina proglašen je strateškim državnim projektom te projektom od posebnog zajedničkog interesa Europske Unije (PCI projekt).
Za takav kopneni LNG terminal ishodovana je još uvije pravovaljana lokacijska dozvola, uvršen je u prostorno plansku dokumentaciju. Za izradu studija i ostalu dokumentaciju odobreno je i potrošeno 5 milijuna € iz EU fondova.
Projekt kopnenog LNG terminala,  projekt težak procijenjenih 500 milijuna €, kapaciteta do 6 milijardi kubičnih metara plina godišnje, prema planovima LNG Hrvatska, trebao je imati značajne ekonomske učinke zbog kojih je i svrstan na listu projekata od strateškog interesa RH uz dobivenu podršku lokalne i regionalne vlasti s područja Kvarnera.

Predviđeno je učešće domaće operative u vrijednosti 200 milijuna €, zapošljavanje 500 radnika u fazama izgradnje, zapošljavanje 75 stručnjaka na održavanju LNG-a, najavljen je 

značajan prihod temeljem komunalne naknade za lokalnu samoupravu, s osjetnim efektima za gospodarstvo Kvarnera. Multiplikatori ukupnog projekta značajno bi utjecali, predviđalo se, na BDP u iznosu od dodatnih 0,5% godišnje.
Unija Kvarnera, planiranim projektom plutajućeg LNG terminala,  potpuno podržava izostanak očekivanih efekata koje župan Komadina naziva konceptom  3E – energetski, ekonomski i ekološki čimbenici. Projekt plutajućeg LNG ne optimalan način ne ispunjava niti jedan od navedenih čimbenika te pritom ugrožava kvarnersko gospodarstvo.

U Uniji Kvarnera ne vjerujemo  odluci Vlade RH koja predviđa prvu i drugu fazu izgradnje LNG terminala na Krku. Nakon prve faze i realizacije plutajućeg 

LNG terminala trebala bi započeti druga faza izgradnje znatno skupljeg i za investitore zahtjevnijeg kopnenog terminala značajnijeg kapaciteta. Neostvarivanje navedenih obećanja , u Uniji Kvarnera, iščitavamo brojnim primjerima sličnih projekata od kojeg je najočitiji proces nikada pokrenute modernizacije i sustavnog (ne)investiranja u modernizaciju INA-inih rafinerija. Projektom dovođenja plinskog terminala na Krk ne možemo iščitati spremnost HEP-a za prelazak Urinjske rafinerije na plin, za što bi postojali svi uvjeti s obzirom na blizinu oba postrojenja.
Svjedoci smo „političkog silovanja“ koja sve manje izgleda kao projekt a sve više kao eksperiment. Nudi nam se investitorima najjeftinije, Europi i intersnim skupinama najbrže rješenje s vrlo upitnim posljedicama. Američki lobiji zbog američkog plina koji bi putem LNG terminala trebao nastaviti dolaziti u Europu pritišće hrvatsku Vladu. Američki subjekti ne spominju se kao potencijalni investitori već isključivo kao dobavljači. Teško se sjetiti ijedne ozbiljne greenfield investicije u Hrvatskoj od strane američkih tvrtki.

Tamni zaljevi Baltika u Litvi i neatraktivne plićine Roviga mogu si priuštiti ovakav eksperiment, Kvarner ne može. U Uniji Kvarnera ne pristajemo na plutajući LNG termnilan u Omišlju ali niti na bilo kojoj drugoj lokaciji u Kvarneru što danas predlažu pojedini političari.
Nametanje rješenja koje ne podržava lokalna regionalna samouprava, što je dokazano jednoglasnoj odluci županijske skupštine i otočkih gradskih vijeća, o neprihvaćanju ovako koncipiranog rješavanja projekta LNG terminala na otoku Krku, predstavlja značajan udarac na koncept vlastitog razvoja Kvarnera te nastavka daljnje pametne specijalizacije na održive industrije komplementarne daljnjem pametnom razvoju regije Kvarner. Primjeri brojnih europskih regija (Baskija, Katalonija, Reggio Emilia) bazirane su na regionalnoj pametnoj specijalizaciji potpomognutoj povlačenjem EU novca lišenoj intervenciji centralnih vlasti u pametni regionalni razvoj. U Uniji Kvarnera navedeno vidimo kao jedini puta uspješnog nastavka održivog razvoja regije Kvarner.

Pozivamo simpatizere i Unije Kvarnera, simpatizere i članove ostalih političkih stranaka s Kvarnera, te sve građane i građanke Kvarnera, da nam se pridruže na prosvjednom skupu „ NE- plutajućem LNG terminalu“ u subotu 3.3.2018. na Korzu.